On je, prije svega, opsjednut poetskom terermanacijom predavanja, shva\u0107enih u najglobalnijem smislu kao vrijednosti koje se prenose bez obzira na njihova izvori\u0161ta i forme njihovih pojavnosti. Za tu teminaciju trebalo je prona\u0107i adekvatnu metaforu, klju\u010d njene vizualizacije, njenog opredme\u0107enja kao istine koja se ojavljuje u vidnom polju i samog umjetnika i svakog onog ko po\u017eeli uspostaviti neposrednu komunikaciju. Staklo se pojavilo idealnim rje\u0161enjem. Svojom providno\u0161\u0107i ono je odagnalo iz procesa vizualizacije sirovu materijalnost koja bi vizualizaciji poetskog omogu\u0107ila punu manifestaciju. No, istovremeno, tom istom svojom prozirno\u0161\u0107u iskustvein prostor se irealizira, \u010dini beste\u017einskim i neopipljivim i takvom irealizacijom prostornosti poetska determinanta dugovnog predanja dolazi do rodnog prostora svoje manifestacije. <\/p>\n\n\n\n
Ali, u takvom prostoru proces oblikovnosti se ne mo\u017ee oslanjati na elemente racionalnog, objektivnog, izvanosobnog, ve\u0107 svoje izvori\u0161te mora dr\u017eati u dubokoj osbnosti, u magiji sopstvene podsvijesti koja se osloba\u0111a i tim osloba\u0111anjem po\u010dinje emanirati svoje sadr\u017eaje, svoje realitete koji ne mogu u sebi imati bilo \u0161to iskustveno. Ono \u0161to se oblikuje u takvom prostoru jeste magija podsvijesnog, ali ne u smislu nadrealisti\u010dkog automatizma, niti izokretanja realnosti da bi se svijet vidio u drugoj i druga\u010dijoj svojoj perspektivi, da bi se postigao zahtjevan ekspresionisti\u010dki naboj. <\/p>\n\n\n\n
U toj magiji podsvjesnog, koja dolazi do izra\u017eaja na slikama Alije Kulenovi\u0107a, jeste magija njegove sopstvene slobode s kojom poku\u0161ava uspostaviti komunikaciju, prije sve ga sa samim sobom, pa sa svijetom skrivenim u njegovoj podsvijesti i, najzad, sa svim onim elementarnostima koje su se uselile u podsvijest iz svijeta realnih zbivanja koje je ta podsvijest uspijevala o\u010duvati u, manje ili vi\u0161e, realnom obli\u010dju. <\/p>\n\n\n\n
I uzpravo ti elementi \u010dine referentni sloj njegove slike, sloj u kojem mo\u017eemo prepoznavati i neke \u010dinjenice iz svoje iskustvenosti, prepoznati ono \u0161to je stizalo do podsvijesti kao odziv na civilizacijske tekovine prostora u kojem se umjetnik odgojio i formirao. Dragocjeni su ti elementi jer, bez obzira na hermeti\u010dnost njegovih formi, to predstavlja otvorenu mogu\u0107nost uspostave komunikacije, u stanju smo sebe prepoznati, zapravo, prepoznati neke datosti svoje povijesti i svojih civilizacijskih datosti. <\/p>\n\n\n\n
Stoga, na njegovim slikama mo\u017eemo prepoznati, naj\u010de\u0161\u0107e, religijske postulate koji odre\u0111uju prostor u kojem obitavamo i kojima oformljujemo svoje civilizacijske koordinate. <\/p>\n\n\n\n
Ti religijski elementi se prepli\u0107u, urastaju jedni u druge, bilo da dolaze iz arsenala islama, kr\u0161\u0107anstva ili hri\u0161\u0107anstva. I, posebno je \u010dudno da je u tome prepletu Alija Kulenovi\u0107 stvarao vanredne vizualne senzacije, bez ideolo\u0161kih optere\u0107enja i poku\u0161avanja svo\u0111enja te plurimorfnosti na jednu dimenziju, dimenziju osiroma\u0161enja bogatstva prepleta me\u0161uodnosa. I mo\u017eda tome prepletu niko kod nas nije uspio na\u0107i tako skladan likovni iskaz kao \u0161to je to u\u010dinio Alija Kulenovi\u0107 i u ovim slikama. Bez obzira \u0161to bi se, u krajnjoj konzekvenci, moglo re\u0107i da je slikarstvo na ‘zadanu temu’ poetska magija je dostigla onaj stepen svoje izra\u017eajnosti koji on ostvaruje i na slikama gjde je sloboda imaginacije jedini djelotvorni agens u oblikovanosti slike. <\/p>\n\n\n\n
Taj segment predstavlja glavni dio njegovog likovnog opusa, na tim slikama je sloboda komponiranja vizuelnog spektra ono \u0161to njegovom slikarstvu daje visoko mjesto u umjetni\u010dkom vrednovanju i esteti\u010dkom prosu\u0111ivanju. Zapravo, ta\u010dka u kojoj zati\u010demo njegovo slikarstvo jeste ta\u010dka suptilne analize vizuelne sentacije, bliska onoj suptilnosti s kojom su impresionisti oktrivali svjetlo kao bitni klju\u010d likovnog iskustva, kao \u0161to je Kandinski u svojoj studiji o duhovnom u umjetnosti izvoorio mo\u017eda najsudbonosonije istine o likovnom \u010dinu na koje se oslanjao detaljni razvoj modernog slikarstva, koje je, u dana\u0161njem trenutku, ponovo do\u0161lo do, isto tako, sudbinskog preispitivanja dalje svoje sudbine, kao jedne od mogu\u0107ih civilizacijskih komunikacija sa svijetom, sa povije\u0161\u0107u, sa misaonim prodorima u jo\u0161 nespoznatljive sfere. <\/p>\n\n\n\n
U toj analizi vizuelne senzacije Kulenovi\u0107 otkriva za\u010dudne pokrete koji se manifestuju na razli\u010dite na\u010dine: od nekog neobinog grafema kaligrafske \u010dinjenice, poteza koji nema svoje izvori\u0161te, niti je usmjeren ka bilo kakvoj predestinaciji, ono se oslanjaju na sopstvene ritmi\u010dke zakonitosti, ritmi\u010dke periode koji opdsje\u0107aju na blanc vers, slobodan stih, koji se ne ustrojava prema metri\u010dkim stopama, ve\u0107 se usagla\u0161ava sa unutarnjim ustrojstvom \u010dovjekova duha. Pokreti se \u0161ire prostorom slike, traju dok nas ne uvuku u svoju magiju, a onda ih nestaje da bi se ponovo pojavili i iznenadili nas ma koliko se poku\u0161ali pripremiti na to. Ta komponenta iznena\u0111uju\u0107eg je jedna od bitnih stavki Kulenovi\u0107eva slikarstva, iznena\u0111enje je ona blagotvornost koja nas ve\u017ee za sliku i bivamo omamljeni \u010dak i onda kada nismo u stanju iz nje i\u0161\u010ditavati bilo \u0161to bi se smje\u0161talo u prosto na\u0161ih o\u010dekivanja. Ti grafemi su ponekad tako intenzivni u svom poletu da nam se \u010dini da \u0107e isko\u010diti iz rama slike, \u0161to poneke poznavaoce ovog slikarstva navoda na primisao o potrebi razmicanja samog okvira slika. <\/p>\n\n\n\n
Ali se struktura njegove slike ili, bolje, njegove analize vizuelnog – ne okon\u010dava. U pozadini tih grafema, a ponekad i prelijeva\u0107i se preko njih, javljaju se plohe negeometrijske dovr\u0161enosti, slobode u svojoj oblikovnosti, mada se, ponekad, javljaju i o\u0161triji obrubi u definiranju oblika, i te su plohe ispunjene bojom \u010diji je pigment doveden do krajnje svoje zvonkosti, do kristalne jasno\u0107e. I, \u0161to je \u010dudno, on to uspjeva sa svakom bojom bez obzira iz kojeg je registra uzimao. Ipak, najzvonkiji aspekt posti\u017ee sa crvenom bojom koja se pojavljuje dominantom u njegovom bojenom spektru. Ali, kada se opjavi i plava, ili \u017euta, pa \u010dak i violetna boja, posti\u017eu svoju visoku zvonkost, zvonkost visokog registra gdje se prizori slike preobra\u017eavaju u glazbene partiture. <\/p>\n\n\n\n
Najzad, ono \u0161to se, tako\u0111e, mora zapisati, u slobodnim likovnim oblikovanjima \u010dije je izvori\u0161te u magiji podsvjesnog, duboko osobnog, neke forme se pribli\u017eavaju na\u0161oj fokllornoj ornamentici, sa svom njegovom zamamno\u0161\u0107u i bogatstvom slobodnih konstrukcija. To je jo\u0161 jedna datost kojom se slikarstvo Alije Kulenovi\u0107a nudi kao sna\u017ean umjetni\u010dki iskaz, kao visoki doseg vizuelnih senzacija, koje se mogu smjestiti u domen lirske apstrakcije u svom globalnom odre\u0111enju, ali i kao slikarstvo sa sna\u017enom ekspresijom boje. No, ono \u0161to je najva\u017enije, ovo je slikarstvo samosvojno, izvorno, ebz ugledanja, mada \u0107e sam slikar re\u0107i da je priklonjen slikarima – eksceentricima, na \u010dijem je \u010delu Salvador Doli. Ono ne robuje unaprijed uspostavljenim shemama alij e mogu\u0107e da rabi neke zasade fizi\u010dkih znanosti, u kojima je umjetnik postigao visok stepen obrazovanja. <\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Alija Kulenovi\u0107 slika na staklu. Za\u0161to na staklu ? On je, prije svega, opsjednut poetskom terermanacijom predavanja, shva\u0107enih u najglobalnijem smislu kao vrijednosti koje se prenose bez obzira na njihova izvori\u0161ta i forme njihovih pojavnosti. Za tu teminaciju trebalo je prona\u0107i adekvatnu metaforu, klju\u010d njene vizualizacije, njenog opredme\u0107enja kao istine koja se ojavljuje u vidnom […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1243","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1243","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1243"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1243\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1328,"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1243\/revisions\/1328"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1243"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1243"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.alijakulenovic.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1243"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}